Najludje politicke stranke

Ako je politika kurva, onda su ovo njene seksualne igračkice. Kucnuo je čas da se kolektivno učlanimo u Stranku Paje Patka, Stranku ljubitelja piva, Stranku psa sa dva repa ili barem u Partiju za partijanje. Domace stranke ovoga puta izostavljamo, one bi cak i u ovoj prici bile - bez konkurencije...
Krešimir Dujmović, Izovor: Tportal

Političke lude nitko ne shvaća ozbiljno. Šteta, jer politički humor možda najprimjerenije iznosi istinu o stvarima od državnog značaja. To bi nam najbolje mogli potvrditi članovi Poljske stranke ljubitelja piva od kojih je njih šesnaest dobilo mjesto u saboru 1991. godine. Pod vodstvom poznatog satiričara Janusza Rewinskog, zalagali su se za hmeljnu kulturu nauštrb prekomjernog konzumiranja žestice te se na taj način borili protiv nacionalnog alkoholizma.

Naravno, među parlamentarnim pivopijama nije bilo mira, pogotovo nakon par krigli, što se valjda uzimalo kao stranački aktivizam, te su se nakon nekog vremena raspali na dvije frakcije. Jedna zvala Veliko, druga Malo pivo. Utemeljitelj Rewinski je uzaludno naglašavao da cuga oko koje su se okupili ne trpi nikakve unutarnje podjele: 'Pivo niti je svjetlo niti tamno, ono je ukusno.'

U neposrednom nam susjedstvu, Stranka psa s dva repa pred dvije je godine postala ozbiljan politički akter na području grada Szegeda u Mađarskoj. Za razliku od bezličnih obećanja konvencionalne politike, dvorepaši su nudili daleko bolju budućnost ako pobijede na izborima: vječni život, tjedan s jednim radnim danom, dva zalaska sunca dnevno (u raznim bojama), manju gravitaciju, besplatno pivo i niže poreze. Također, napravili bi planinu na tzv. Velikoj Mađarskoj ravni. Svi kandidati na izbornoj listi nose ime Istvan Nagy, što im je najčešće ime i najčešće prezime, a izborni plakati pokazuju vođu stranke, psa s dva repa, ispod kojeg čitamo slogan: 'Tako je sladak, sigurno neće ništa ukrasti.'

Stranka nosoroga jedna je od kanadskih političkih tijela s najdužom tradicijom. Stavit ćemo to na račun njihovog kreda koji kirurški precizno opisuje srž politike: 'Obećavamo da nećemo ispuniti nijedno od svojih obećanja.' Prema najdubljem uvjerenju članova, nosorog savršeno opisuje čudesnu pojavu političara: 'Debelokošci su, sporo se kreću, nisu najbistriji, kad se nađu u opasnosti, bježe glavom bez obzira, a uza sve to, imaju ogromni dlakavi rog koji im raste posred face.'

Politički program stranke rhinocerosa uključivao je aneksiju Sjedinjenih Američkih Država, pretvaranje najduže montrealske ulice u pistu za kuglanje, borbu za visoko obrazovanje tako što će školske ustanove imati više katova, uvođenje tri službena jezika – engleski, francuski i nepismenost, izgradnju jednosmjernog autoputa preko čitave zemlje te državnu zabranu odvratne kanadske zime.

Ne pada nam na pamet iz procesije političkih komedija izostaviti satirički obdarene Otočane. Englezi tako na svakim izborima imaju priliku zaokružiti Stranku smrti, tamnice i poreza.

Viceva na izbornim listama ima nebrojeno. Velika većina njih već je odavno ispričana i zaboravljena, od stranke Paje Patka i stranke Manje radi do svojevrsnih nasljednika kanadskih nosoroga - Apsolutno apsurdne partije. Šale koje uglavnom preostaju za zaokruživanje u četverogodišnjim intervalima daleko su manje smiješne i daleko utjecajnije. 'Smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije' - jedini je politički vic sa stvarnim konzekvencama. Nažalost, nikako da mu dočekamo kraj. Godine 2005. imali su čak i šanse osvojiti dva zastupnička mjesta. Kako i ne bi kad se zalažu za pripojenje Francuske, smrt vješanjem za bacanje manjih otpadaka na ulicu i vađenjem crijeva za teže prijestupe.